Slapovi

Sa svojih sedam sedrenih slapišta rijeka Krka je prirodni i krški fenomen.

Sedra je česta pojava u površinskim tokovima dinarskog krša, ali samo izuzetno stvara znatne naslage koje grade slapove kakvi su na rijeci Krki. Sedreni slapovi rijeke Krke vrlo su nježne građe te osjetljivi na prirodne promjene i sve ljudske djelatnosti. Samo stalnim rastom fitogene sedre moguće je očuvati opstojnost slapova koji su okosnica hidrogeološke i pejsažne slike te temelj biološke raznolikosti Nacionalnog parka „Krka“. Nastajanje i rast slapova rezultat je složenih fizikalnokemijskih i bioloških procesa. Da bi sedra rasla, živjela i starila, potrebno je očuvati prirodnu ravnotežu ekosustava rijeka Krke i Čikole.
Sa svojih sedam sedrenih slapišta: Bilušića bukom, Brljanom, Manojlovačkim slapom, Rošnjakom, Miljacka slapom, Roškim slapom i Skradinskim bukom, rijeka Krka je prirodni i krški fenomen.

Skradinski buk

Skradinski buk je posljednja sedma, najduža sedrena barijera na rijeci Krki. Jedan je od najneobičnijih i najljepših krajobraza Nacionalnog parka „Krka“.

Skradinski buk je posljednja, sedma, najduža sedrena barijera na rijeci Krki. Nalazi se oko 13 kilometara nizvodno od Roškog slapa, odnosno ukupno 49 km nizvodno od izvora. Rast sedrene barijere Skradinskog buka prouzročio je ujezerenje vode rijeke Krke do Roškog slapa i tri kilometra donjeg toka rijeke Čikole, tvoreći tako jedan od najneobičnijih i najljepših krajobraza Nacionalnog parka „Krka“. Preko 17 stepenica Skradinskog buka raspoređenih na 800 metara dužine prelijevaju se zajedničke vode rijeka Krke i Čikole. Širina slapa je od 200 do 400 metara s ukupnom visinskom razlikom 45,7 m. Od sedrenih oblika u gornjem dijelu slapa nalazimo pragove, sedrene otočiće, zastore i barijerice, a u donjem dijelu polušpilje, špilje i brade. Preko rijeke izgrađena je pješačka staza. Tijekom obilaska staze u svega 60 minuta laganog hoda, u dubokom hladu bujnog mediteranskog i submediteranskog raslinja, posjetitelj uživa u  jedinstvenom mikrokozmosu čarobnih zvukova, svjetla, boja, tajanstvenog svijeta sedrotvoraca i brojnih biljnih vrsta sedrenih barijera i vodenih staništa. 

Pažljivom posjetitelju neće promaknuti niti pjev slavuja, praćakanje liske, plivanje ilirskog klena, brze kretnje bjelouške ili zaron ribarice, glasanje zelene žabe, let jastreba i razigrani ples smaragdnih vretenaca i šarenih leptira. Kao i na Roškom slapu,  ovdje se može vidjeti više obnovljenih mlinova, valjavica i stupa koje stoljećima koriste snagu vodenog toka. Poštujući tradicijske arhitektonske vrijednosti pojedini mlinovi uređeni su kao suvenirnice i konobe, dok su drugi pretvoreni u izložbene prostore za etnografsku zbirku. Na lijevoj strani rijeke nalaze se ruševine prve hrvatske hidroelektrane. Hidroelektrana „Krka“ (kasnije nazvana „Jaruga I.“) izgrađena je i puštena u pogon 28. kolovoza 1895. godine, samo dva dana nakon puštanja u pogon prve hidroelektrane na rijeci Nijagari. Radila je do Prvog svjetskog rata kada je, zbog vojnih potreba, rashodovana. Današnja hidroelektrana „Jaruga II.“ izgrađena je 1904.godine.

Do Skradinskog buka može se doći cestom Šibenik-Tromilja-Lozovac ili cestom Knin-Drniš-Tromilja-Lozovac. Ulaz na Lozovcu glavni je kolni ulaz u Nacinalni park „Krka“. Iz Skradina, u koji se može doći cestom Šibenik-Tromilja-Skradin ili cestom Knin-Drniš-Tromilja-Skradin te plovilom iz pravca Šibenski kanal-Šibenik-Prukljansko jezero-Skradin do Skradinskog buka, od travnja do studenog posjetitelje prevoze plovila NP „Krka“.

Roški slap

Šesti i pretposljednji, Roški slap je izuzetno zanimljiv zbog kaskada koje je narod nazvao Ogrlice, zbog osebujne i bogate vegetacije, mlinova i stupa od kojih su neki obnovljeni i mnogo čega drugoga.

Oko 14 kilometara nizvodno od Miljacka slapa nalazi se Roški slap, šesti i pretposljednji slap na rijeci  Krki. Ime je dobio po gradini Rog kojoj se danas jedva naziru tragovi. Kanjon se u ovom dijelu širi u obliku lijevka. Početak sedrene barijere čini niz malih kaskadica (u narodu zvane Ogrlice), dok je sredina sastavljena od brojnih rukavaca i otočića. Dužina barijere je oko 650 metara, najveća širina oko 450 metara, a ukupna visinska razlika je 22,5 m.

Glavni slap nalazi se na kraju barijere gdje se Krka u širokoj lepezi od 15 m duboko ruši u Visovačko jezero. Od sedrenih oblika na slapu nalazimo špilje, brade, pragove, barijerice i čunjeve. Čunjevi se javljaju u podnožju glavnog slapa i predstavljaju specifičnost Roškog slapa. Na desnoj obali 1910. godine izgrađena je protočna hidroelektrana „Roški slap“. Preko slapa prelazi cesta još od rimskih vremena. Na obje strane rijeke nalaze se brojni mlinovi, od kojih su neki obnovljeni i vraćeni u izvornu funkciju. Uz mlinove obnovljena je stupa za obradu vune i valjavica za pranje sukna, koje imaju izuzetno kulturno-povijesno značenje kao spomenici ruralnog graditeljstva i gospodarske prošlosti. S obzirom na primarnu djelatnost i pučki izraz smatraju se i etnološko-etnografskim spomenikom. Roški slap je izuzetno zanimljiv i zbog osebujne i bogate kanjonske vegetacije na kontaktu suhih, svijetlih i vlažnih, sjenovitih staništa.

S prominske strane do slapa se može doći cestom Drniš-Širitovci, a s bukovačke strane iz sela Laškovice. Iz Šibenika na Roški slap može se doći cestom Šibenik – Pakovo Selo – Ključ – Širitovci ili cestom Šibenik – Skradin – Dubravice – Rupe – Laškovica. Na Roški slap moguće je doći i rijekom od Skradinskog buka izletničkim plovilima Javne ustanove “Nacionalni park Krka”.

Miljacka slap

Na lijevoj obali rijeke, podno slapova, nalazi se hidroelektrana „Miljacka“, najveća na rijeci Krki. Njezina izgradnja započela je 1904. godine, a do 1910. godine bila je najsnažnija hidroelektrana u Europi.

Kilometar nizvodno od Rošnjaka stiješnjen u koritu rijeke između visokih stijena obraslih bujnim submediteranskim raslinjem nalazi se Miljacka slap. Sastoji se od triju većih i brojnih manjih sedrenih stepenica ukupne visine 23,8 m. Gornji dio Miljacka slapa karakteriziraju brade i polušpilje, a donji niski pragovi. Vodama rijeke Krke ovdje se kroz izvor Miljacka pridružuju vode rijeke Zrmanje. Izvor je izravna veza između Zrmanje i Krke te je  jedinstven hidrogeološki fenomen. U suhom razdoblju minimalna izdašnost mu je oko 2 m3/s. Podno slapova, na desnoj obali rijeke, nalazi se nekoliko urušenih mlinica i vodozahvat za Kistanje, a na lijevoj obali je hidroelektrana „Miljacka“. HE „Miljacka“ najveća je hidroelektrana na rijeci Krki. Njezina izgradnja započela je 1904. godine. Puštena je u pogon u travnju 1906. (prvi agregat), a u konačnom opsegu 1907. godine. Do 1910. godine bila je najsnažnija hidroelektrana u Europi. Stotinjak metara nizvodo od slapa na desnoj obali rijeke nalazi se špilja Miljacka II. u kojoj obitavaju brojne endemične i zaštićene podzemne životinje. Među njima najatraktivnije su čovječja ribica, koja se ubraja u izuzetne osobitosti Europe, i dugonogi šišmiš čija je kolonija od preko 4 000 jedinki jedna od najvećih u Europi.

Do slapova s bukovičke strane može se doći cestom Knin – Kistanje  ako se skrene na cestu Oklaj – Drniš te na prvom raskrižju prema hidroelektrani „Miljacka“. S prominske strane do slapova se dolazi cestom Drniš – Oklaj ako se poslije sela Puljana skrene prema hidroelektrani  „Miljacka“. Napomena: individualno posjećivanje slapova nije moguće jer se do njih može doći samo kroz prostor hidroelektrane  „Miljacka“.

Slap Rošnjak

Narod ga je zbog istodobne iskonske jednostavnosti i mistične nedodirljivosti nazvao Oltarom. Rošnjak je najniži Krkin slap.

Kilometar nizvodno od Manojlovačkog slapa, gdje je kanjon sve dublji i uži, nalazi se, skriven u nedirnutoj prirodi, najniži slap rijeke Rošnjak ili Sondovjel (Šundovi). Sastoji se od jedne stepenice široke oko 40 m i visoke samo 8,4 m. Među sederenim oblicima prevladavaju brade, podbraci i polušpilje. Nalazi se u slikovitom kanjonu stisnut između gotovo 200 metara visokih litica.

Jedini je slap na kojem, zbog nepristupačnosti, nikada nisu postojale mlinice. Iako ga ljudska ruka nije takla te je  dostupan samo pogledu, Rošnjak u toplom dijelu godine nema  vode koja se odvodi do hidroelektrane „Miljacka“. U razdoblju visokih voda slap se u dnu kanjona bjelasa u bučnoj izmaglici te svojom jednostavnošću plijeni iskonskom ljepotom. Zbog mističnosti prizora i nedostupnosti vjerojatno ga je narod nazvao oltarom.
Do slapa s bukovičke strane može se doći cestom Knin – Kistanje ako se skrene na cestu Oklaj – Drniš te na prvom raskrižju prema hidroelektrani „Miljacka“. S prominske strane do slapova se dolazi cestom Drniš – Oklaj ako se poslije sela Puljana skrene prema hidroelektrani  „Miljacka“.

Manojlovački slap

Jednom kad posjetitelj vidi ovaj najviši i, kako mnogi kažu, najljepši slap u svoj njegovoj raskoši, nosit će ga u sebi kao jednu od najdojmljvijih prirodnih ljepota.

Pola kilometra nizvodno od Brljana, gdje rijeka radi oštar zaokret, ruši se Manojlovački slap, najviši i, kako mnogi misle, najljepši slap rijeke Krke. Slap se sastoji od niza sedrenih barijera ukupne visine 59,6 m s najvećom barijerom visine 32,2 m. Dužina slapa je oko 500, a širina oko 80 metara.

Od sedrenih tvorevina na slapu najviše su zastupljene brade, špilje i polušpilje. Kanjon oko slapa obrastao je bogatim submediteranskim raslinjem, a uz tok rijeke nalaze se mala polja i pašnjaci. U podnožju slapova vidljive su ruševine napuštenih mlinova. Slap je, kao i Brljan, u toplom dijelu godine suh jer mu vodu uzima akumulacija obližnje hidroelektrane „Miljacka“. U razdoblju visokih voda slap se zaglušujuće obrušava u dubinu obavijen velom satkanim u paleti duginih boja. Jednom kad posjetitelj vidi slap u svojoj raskošnoj ljepoti, nosit će ga u sebi kao jednu od najdojmljvijih prirodnih ljepota.
Najljepši je pogled na slap s ruba kanjona na bukovičkoj strani, nekoliko stotina metara od arheološkog lokaliteta Burnum, na cesti Knin – Kistanje. S prominske strane do Burnuma se može doći cestom Drniš – Oklaj koja se spaja s cestom Knin – Kistanje.

Slap Brljan

Najljepši je u proljeće kada zazeleni, a bujna vegetacija još ne zakrili sedrene kaskade.

Dva kilometra nizvodno od Bilušića buka, na izlazu iz kanjona, Krka se proširuje u 400 m široko i 1 300 m dugo Ćorića jezero (Bjelober, Brljansko jezero). Jezero je nastalo manjim dijelom rastom sedrene barijere slapa Brljana, a većim dijelom radi gradnje betonske brane akumulacije Brljan za potrebe hidroelektrane „Miljacka“. Voda jezera prelijeva se preko slapa Brljana samo za visokih voda jer se voda prokopanim tunelom odvodi do hidroelektrane.

Dužina sedrene barijere slapa Brljana je oko 300 m, širina oko 180 m, a ukupan pad  15,5 m. Uzvodno su manja jezerca, brzaci i pragovi. Slap je okružen bujnim submediteranskim raslinjem, malim pašnajacima i kultiviranim poljima. Najljepši je u proljeće kada zazeleni, a bujna vegetacija još ne zakrili sedrene kaskade. Kroz kanjon, a preko slapišta, od davnina prelazi put o čemu svjedoče na bukovačkoj strani ostaci rimskog vojnog logora Burnuma. Preko sedrene barijere prolazi i današnji put iz Bukovice prema Promini. Na lijevoj strani rijeke vidljivi su brojni ostaci mlinova. U toplom dijelu godine slap je suh i beživotan, a presuši i gotovo pola kilometra dugo ujezereno korito rijeke Krke između Brljana i Manojlovačkih slapova.

Do slapova s bukovičke strane može se doći cestom Knin – Kistanje ako se prije Burnuma skrene na cestu Oklaj – Drniš. S prominske strane do slapove se dolazi cestom Drniš – Oklaj koja se spaja s cestom Knin – Kistanje. Cesta prelazi preko sedrene barijere, a na prilazima s obiju strana rijeke nalaze se vidikovci s kojih se pruža nezaboravan pogled prema slapu i Ćorića jezeru.

Bilušića buk

Prvi je od sedam slapova na toku rijeke Krke. Iako okrnjen, i danas je vrlo bučan i privlačan jer je jedini na koji ne utječe energetsko iskorištavanje vode rijeke.

Prvi je od sedam slapova na toku rijeke Krke Bilušića buk. Nalazi se stisnut u kanjonu oko 16 km nizvodno od izvorišta, odnosno 9 km nizvodno od Knina, na nadmorskoj visini 214 m. Današnji izgled slapa i vodotoka izmijenjen je u četiri navrata miniranjem radi sprječavanja poplava u Kninskom polju (1834., 1895., 1953. i 1954. god.). Zahvatima se snizila razina vode uzvodnog toka zbog čega je presušilo Bobodolsko jezero. Iako okrnjen, slap je i danas vrlo bučan i privlačan jer je jedini slap na kojem nema energetskog iskorištavanja vode rijeke.

Preko njega cijele se godine prelijeva ukupan dotok Krke. Sastoji se od dviju glavnih stepenica i nekoliko međustepenica na dužini od 300 m, s ukupnom visinskom razlikom od 22,4 m. Širina slapa je oko 100 m, ali za niska vodostaja, voda se prelijeva kroz usjek širine svega tridsetak metara. Od sedrenih oblika Bilušića buk obiluje bradama i polušpiljama. Nizvodno od slapa nalazimo brojne barijerice, a neposredno ispod njih sedrene pragove i otočiće. Izvan današnjeg vodotoka može se vidjeti odlično sačuvana i izuzetno atraktvina „mrtva sedra“.

Između sedrenih stepenica malo je jezerce. Nizvodno od donje stepenice rijeka se širi, a tok smiruje. Slapište je okruženo bujnim submediteranskim raslinjem i gustim vrbicima. Uz tok rijeke nekoliko je malenih polja u kojima se sadi  povrće. Od brojnih mlinova, stupa i valjavica danas su na slapu očuvana samo dva mlina i jedna valjavica.
Do slapa se s bukovičke strane može doći cestom Knin – Kistanje ako se skrene kod sela Radučića (Omčikus) i produži neasfaltiranom cestom do željezničke stanice Radučić. Da bi se došlo na rub kanjona, treba još nekoliko stotina metara pješačiti. S ruba kanjona vodi uska staza kojom se može spustiti do rijeke u podnožju slapa. S prominske strane do slapa se može doći cestom Drniš – Oklaj ako se skrene kod sela Gornjeg Čitluka i produži cestom do sela Ljubotića te neasfaltiranom cestom do ruba kanjona odakle se do slapa mora pješačiti desetak minuta.

Multimedija
Isplaniraj posjet
Fotogalerija
Brošure